U beogradskom Konaku kneginje Ljubice, velikim Salonom prokupca, danas od 17-22h obeležiće se 14. oktobar, Dan prokupca, autohtone sorte koja je tokom poslednje decenije doživela munjevit rast u Srbiji. Dođite da zajedno utvrdimo dokle je stigao od prvog Dana prokupca održanog 2016. godine!Prokupac je mnogo više od najvažnije autohtone crne sorte Srbije. Njegova istorija govori o tektonskim promenama u domaćem vinogradarstvu tokom prošlog i ovog veka, nestajanju starih izbegnutom nestanku prokupca iz naših vinograda, i konačno, o povratku interesovanja za lokalne sorte i autentičan karakter vina: svet je počeo da traži nove vinske priče a to je koincidiralo sa odlukom naših hrabrih vinara, pre svega iz Župe, da prokupcu vrate stari sjaj.
Kada posetite Salon prokupca, u izloženim vinima vidite odjek osih uzbudljivih i turbulentnih dešavanja. Vidite ga i u zaista širokom rasponu stilova, u vinarskim eksperimentima i traganjima koji ukazuju na to da prokupac još uvek traži svoj idealan izraz u našim teroarima, i da tu postoji prostor za nova, sjajna otkrića. Stoga Dan prokupca, koji se obeležava 14. oktobra, nije samo prilika za degustaciju vina. To je i podsećanje na sortu koja je, uprkos dugom periodu zanemarivanja, preživela dovoljno dugo da bi nova generacija vinara u njoj prepoznala jedan od najvažnijih oslonaca vinskog identiteta Srbije, i odlučila da u nju usmeri svu svoju kreativnost i vinarske ambicije.
Prokupac se vekovima gaji na području Srbije, naročito u njenim centralnim i južnim krajevima, sa istorijskim uporištem u Župi i Toplici, i sa Šumadijom kao regijom u kojoj danas nastaju neka od najboljih vina od ove sorte. Iako nema sumnje da je reč o staroj balkanskoj sorti, roditelji prokupca još nisu utvrđeni - a pitanje je da li će ikada i biti: genetička istraživanja koja je sprobeo dr Žoze Viljamoz, pokazuju da je prokupac autohtona sorta Balkana, dovoljno stara da bi pronalazak njegovih roditelja bio možda nepremostiv izazov. Zato znamo ko su mu "deca": direktan potomak prokupca je papaskarasi, a ova sorta je jedan od roditelja kadarke.

U istorijskim izvorima prokupac se pojavljuje i pod drugim imenima. Među najpoznatijima su kameničarka i rskavac, a u pojedinim krajevima zabeleženi su i nazivi poput niševke i skopskog crnog. U 19. veku, kada je ampelografija počela da se razvija kao naučna disciplina, prepoznavanje i sistematizacija domaćih sorti postali su važan deo modernizacije srpskog vinogradarstva.
Posebno mesto u toj priči zauzima 1876. godina. Prema istraživanju istoričara dr Aleksandra Fotića, predstavljенom i u magazinu Vino & Fino, te godine je Milutin Savić obavestio međunarodnu naučnu javnost da u Srbiji, pod imenima prokupac, kameničarka i rskavac, raste jedna ista, široko rasprostranjena sorta. Taj događaj predstavlja prvo poznato pominjanje prokupca u svetskoj naučnoj literaturi.
Tokom 19. veka prokupac je bio znatno rasprostranjeniji nego što bi se moglo zaključiti na osnovu današnje slike srpskog vinarstva. U Šumadiji se često gajio zajedno sa skadarkom, odnosno kadarkom, u tradicionalnim mešovitim zasadima poznatim kao šumadijski sad. U Negotinskoj Krajini prokupac je takođe imao mesto u lokalnim kupažama, zajedno sa kadarkom i začinkom.
Prekretnica je nastupila krajem 19. veka, kada je filoksera poharala evropske vinograde. Obnova zasada donela je promene u sortimentu, načinu uzgoja i izboru podloga. U Srbiji su se početkom 20. veka sve više sadile introdukovane međunarodne sorte, a posebno one koje su se smatrale pogodnim za modernizovanu proizvodnju.
Prokupac je ipak nastavio da se gaji širom centralne i južne Srbije, sve do sredine 20. veka, kada je industrijalizacija vinske proizvodnje dodatno suzila prostor za lokalne sorte. Prokupac je, zbog svoje rodnosti i potrebe za pažljivim upravljanjem prinosima, često posmatran prvenstveno kao sirovina za jednostavnija vina i ružice. Prokupac je tako ostao na malim posedima koji su imali presudnu ulogu u očuvanju sorte. Vinogradari koji su nastavili da obrađuju stare zasade, naročito u Župi i Toplici, sačuvali su genetički materijal i iskustvo bez kojih današnji povratak prokupca ne bi bio moguć.

Župa se danas najčešće povezuje sa prokupcem, i to s dobrim razlogom. Tradicija vinogradarstva u okolini Aleksandrovca, iskustvo lokalnih porodica i očuvani stari zasadi omogućili su da sorta opstane i u periodu kada za nju nije bilo mnogo tržišnog interesovanja. Toplica, sa Prokupljem i okolnim vinogradarskim selima, predstavlja drugi važan deo te priče: i ovde su se tokom poslednjih decenija pojavili proizvođači koji su počeli da ulažu u nove zasade i savremene podrume.
Ipak, prokupac nije samo sorta Župe i Toplice. Istorijski je bio prisutan u širokom pojasu centralne i južne Srbije, a danas se ponovo sreće u različitim vinogradarskim područjima.
Pravi preporod prokupca počeo je početkom 21. veka, kada su domaći vinari počeli da eksperimentišu sa prinosima, izborom položaja, zrelošću grožđa i odležavanjem. Tako su nastala vina koja su pokazala veći potencijal sorte, dok je rast interesovanja za autentična vina i lokalni teroar prokupcu otvorio put do šire publike.
Promenu najbolje ilustruje Dan prokupca: kada je 2016. godine pokrenuta manifestacija, na tržištu je bilo svega četrnaest vina od ove sorte. Danas ih ima na desetine, u različitim stilovima i cenovnim kategorijama, a prokupac je sve prisutniji u restoranima i specijalizovanim vinotekama. Sledeći izazov je doslednost kvaliteta i jasnije izražavanje sortnog karaktera.

Međunarodni dan prokupca prvi put je obeležen 14. oktobra 2016. godine, sa ciljem da se sorta promoviše po uzoru na svetske vinske praznike i u aktivnosti uključe vinarije, restorani, vinoteke, vinski barovi i stručna javnost.
Od prvog izdanja Dana prokupca održane su mnoge degustacije, radionice, naučni skupovi, Saloni prokupca, Karavani prokupca, događaji u inostranstvu... Cilj je bio da se ukaže na značaj autohtonih sorti i podrže vinarije koje čuvaju vinski identitet Srbije, a manifestacija je tokom godina rasla, postavši važan deo srpskog vinskog kalendara.
Ovogodišnje obeležavanje nastavlja tu tradiciju. Salon prokupca u Konaku kneginje Ljubice okuplja trideset vinarija, čija vina predstavljaju različite stilove i pristupe proizvodnji, pa i ličnosti vinara - posvećenika ove drevne sorte. Mnoge od ovih pionira srpske vinske obnove videćemo u Konaku kneginje Ljubice i direktno od njih saznati dokle se stiglo sa prokupcem, sortom na koju se da dobrim razlogom ponose svi vinoljupci u Srbiji.
Ulaznica košta 1.500 dinara i plaća se na ulazu, a uključuje degustaciju svih izloženih vina.