Početna»Kolumne»Zlatko Živanić»Kako sam sistematski uništen od komercijalista
27.11.2016.

Kako sam sistematski uništen od komercijalista

Pravila ponašanja na vinskom sajmu (1/3)

Ali plaća se ulaz! I čaša?!?

Da li se isplati otići na sajam vina? Pa makar se ulaz i plaćao… Postoje dva odgovora: “Da.” i “O, da!” Najskuplja ulaznica za neki vinski sajam u Srbiji je oko hiljadu i po dinara. Da li je ovo mnogo? Ne. To je jedna flaša vina u vinoteci. Ako na svakom štandu probate samo po jedno vino, isplatiće vam se kao da ste kupili porodičnu ulaznicu.

Čaše su posebna priča. Svaki, ali apsolutno svaki, sajam ima vinske čaše koje se rentiraju. Jako je glupa situacija gde posetilac traži neko arhivsko vino ili vino iz dekantera, a u ruci drži čašu stolovaču na kojoj piše “Srećna slava”.

Posetioci...

Bio sam slobodan, pa sam posetioce vinskih manifestacija podelio u četiri grupe.

1. Bolje biti pijan nego star.

Ako ste namenski došli da se napijete ili ste tokom sajma to odlučili, verujte da vas je svaka osoba sa druge strane štanda prepoznala i pre nego ste ušli u salu. Vino ćete svakako dobiti, nema potrebe da ispitujete za fenolna jedinjenja, koliko ima tanina u jednom gutljaju ili gde je enolog završio srednju školu. Slobodno recite: “Došao sam da se napijem lepa vina, dajte neko vaše”. Vreme posete manifestaciji: poslednji dan, poslednja tri sata.

2. Svakog trenutka, u svakom pogledu sve više napredujemo.

Slobodno za svakim štandom recite: “Želim da naučim. Pijem jednu flašu nedeljno.” Svaki komercijalista će u vama prepoznati godišnju prodaju od 60 flaša. Sugestija: recite koje vino vam je omiljeno. Vinar će vam ponuditi onda ili istu sortu ili nešto slično ili nešto isto ali jeftinije. Svakako ste u dobitku. Jako bitna stvar: probajte što duže da izdržite da se ne napijete.

3. Ja volim samo sebe.

Svesni ste da znate sve i sajam niste posetili zato šta ne pričate ni sa kim u kući, već da bi ste vinaru ukazali gde on greši. Vas, brate mili, niko ne voli. Nema potrebe da se ljutite što neće da vam sipaju vina ili sipaju kao iz oka da vade.

4. Vozači.

Lakše ću ubediti svoju babu Vladicu da nisam gladan, nego razumeti ove ljude. Oni su kao drugari koji dođu čisto samo da gledaju. Bar sam tako ja shvatio. Vrlo nepoznata, nepouzdana I sumnjiva vrsta ljudi.

Bonus: 4 u 1

Sve to vrlo često bude sabrano i u jednoj osobi. Vrlo česta pojava je da neko dođe na sajam jer treba da vozi nazad (4). Posle izvesnog vremena vino ipak postaje zanimljivo (2). Pošto puno isprobava, polako gubi ritam (1), da bi posle dvadesetog uzorka shvatio u čemu svi greše (3). Posle ovoga obično ide rečenica: “Neću više nikad”.

Šta nikako, ali nikako….

Ako ste konobar, nemojte nikada, ali nikada, zbog malo više napunjene čaše vina izgovoriti rečenicu: “Ja vas mogu ubaciti u taj restoran...” Zašto? Znate li koja je razlika između medveda i komercijaliste? Medved, kad vidi da ste mrtvi, ode. Zato pažljivo sa obećanjima.

Od nastanka prvog vina negde u Zakavkazju, pa do danas, niko nikad, na vinskom sajmu ili salonu, nije smuvao pripadnicu lepšeg pola zaposlenu u nekoj vinariji. Ni vlasnicu, ni enologa, ni komercijalistu, ni hostesu... Posebno nije dosetkama poput: “Ovo vino je lepo kao ti” ili “Da li je ovo vino i inače slatko ili zato što si mi ti sipala?” Ni ne pokušavajte!

Ako vas je već uhvatilo vino, izbegavajte da nagnuti preko pulta tražite vina u čijim imenima ima puno prednjenepčanih suglasnika. Posebno su nepreporučljivi pino griđo i prokupac. Jedino što će se desiti je da ispljujete vinara, a još ako zobate one keksiće, eto radosti…

Prosipanje vina u kiblu. U kiblama stoje flaše vina i led. Kad neko prospe vino, onda ta voda od leda više nije čista. Što utiče na izgled etiketa, jer voda postaje lepljiva. Vinari su usvojili nepisano pravilo, da kad im neko to uradi, oni pokvase ruke u istoj toj kibli i potapšu pametnjakovića po ramenu, sakou, košulji, kaputu...; ili mu poprave kravatu. Nemojte da se ljutite, prvi ste počeli!

Malo samopouzdanja…

Ako imate vremena, idite na svaki sajam koji možete, nemate šta da izgubite. Rentirajte čašu. Ako izgubite papirić za povrat novca, vratite se nazad na sajam, obiđete 2 štanda i čaša se i preplatila.

Koliko god da ne znate, nemojte da vam bude neprijatno da nešto pitate. Svi ti ljudi samo zbog vas tu. Zbog vas se sve ovo pravi. Slobodno u sebi ponavljajte “ja sam kupac, ja sam kupac”. Ako naletite na na gospodina koji stavom liči na kapitena ragbi tima iz američkih filmova, slobodno mu recite: „Ko je ovde kupac? Ako vam ja ne trebam, zašto ste ovde? Ja sad idem da kupim drugu bocu vina, mislite o tome sutra.“ Postoji mogućnost da neku vinariju predstavlja i gospodin “Rečnik-stranih-reči-i-izraza”. Prepoznaćete ga tako što na pitanje “Da li ste možda vi izmislili vino?” dugo razmišlja. Vi ste kupac, nismo to zaboravili, zar ne? Zamolite ga da ponovi sve na nekom od jezika naroda i narodnosti ili ga zamolite da ukuca u Google translate.

Pljuvanje. Ovo je posebna, za mnoge bolna tačka. Mnogi vinari će se uvrediti kad pljunete njihovo vino. Ovde morate imati stav. Da li ste pripadnik gore navedene grupe 1 ili ne? Ako na festivalu gutate vina, ubrzo ćete pitati da li ima neko harmoniku u gepeku i početi da šaljete poruke svojoj prvoj ljubavi iz srednje škole. Vi ste kupac! Slobodno! Kad smo kod toga, nikad mi neće biti jasno - a to sam nebrojano mnogo puta video - kako čačkalica završi u spiteru?

Zlatko časti…

Ovaj put ne savetom već konkretno, vinom, na nekom od vinskih sajmova…