Početna»Kolumne»Perica Radović Merlo»Mangulica bluz
23.01.2018.

Mangulica bluz

Priča o jednom gradu

kolumna mangulica bluz vinski magazin vino fino
Od dana kad sam ga upoznao, pre svega par meseci, kada ću ga intervjuisati baš za ovaj časopis, Dule Vranić je „pretio“ tim vinima i tim ručkom.

Iskren da budem, pojma nemam kako se našla za mene stolica za tim stolom.

Tipa sam do tada video samo dva puta.

Valjda je stvar u tome da smo o vinima obojica govorili tiho, strastveno, posvećeno. Nekako obuzeto. Da sam malo manje ateista nego što jesam, rekao bih – religiozno.

A onda je došao i taj četvrtak u Panorami. Dule, Kragujevčanin, somelije (Lukoviću, ne ispravljaj me!), koji živi i radu u Njujorku. I nas sedmorica, ako se ne varam. Njegovi prijatelji, somelijei, predstavnici vinskih medija... Maleno, odabrano (uz par njih opravdano odsutnih) društvo. Van svake sumnje, privilegovano.
To smo, u skladu s glavnim jelom, interno nazvali „mangulica bluz“. Kao podsećanje na „Šumadijski bluz“, na jedan sjajan bend, na jedan vanserijski vokal. Kao omaž jednom divnom gradu. Našem gradu.

A vina... O, kakva su to vina bila! Sjajna. Spektakularna. Vina koja ti pomeraju granice. Koja ti prometejski donose vatru iz daleka, ukradenu negde u Napi, u Oregonu, ili negde u vinogradima Austrije...
Vina čiji ukus posle danima nosiš na nepcima. Posle kojih stvari nisu iste. Posle kojih ti više nisi isti.
Ipak, ne želim da ovo bude priča o vinima. Ne o onom „smaragd“ rizlingu. Ni o onom pinou, ni onom sira... Ni o mangulici, ni o divnoj Saher torti iz Beča.

Hteo sam, u stvari, da ispričam pričicu o davanju. O deljenju. Znanja, iskustva, sjajne energije.
Pričicu o, možda čak, jednom gradu.

Jer, da nije Kragujevca, Dule Vranić i ja verovatno ne bismo ni znali jedan za drugog.
Ili to bar ne bi bilo ovako sjajno.

* * *
Dobra poezija mora da bude lična, ali nikako ne sme da bude privatna.
Tako nam je pre petnaestak godina – okupljenima u Književnom klubu kragujevačkog SKC-a – govorio Sale Milenić, profesor filozofije i pesnik. Odličan pesnik.
Ipak, postoje privatni trenuci koji se, svojim značajem osvetljenim iz pravog ugla, otimaju naizgled logičnim ograničenjima i počinju da vape za baškarenjem u javnom prostoru.

Otuda ovaj tekst ovde.