Početna»Novosti»Blatina i u čaši i na slikarskoj četkici
28.05.2021.Piše: Nenad Kostić

Blatina i u čaši i na slikarskoj četkici

Slikarka Mira Kovačević posvetila je svoju karijeru vinorelu, zahtevnoj tehnici slikanja vinom za koju, kako kaže, najradije koristi vina od balkanskih autohtonih sorti

novost blatina i u čaši i na slikarskoj četkici vinski magazin vino fino
Vinoreli Mire Kovačević, slike za čije se stvaranje umesto klasičnih slikarskih boja koristi vino, u sebi nose svu nežnost vina sjedinjenu sa izborom isto tako nežnih motiva: preovlađujući motivi su žene, u velikom izražajnom i stilskom spektru. Slikarka koja je završila beogradsku Akademiju lepih umetnosti u klasi profesora Dušana Otaševića odlučila je da se posveti ovom putu kojim se ređe ide i da usavrši zahtevnu i zanimljivu tehniku vinorela. Nakon nekoliko godina istraživanja i učenja, deo njenog portfolija su aktovi, portreti, figure, a odnedavno i etikete za vina, a proces učenja, po njenim rečima, još uvek traje.

Mira Kovačević ispričala je za Vino & Fino da je na ideju da počne da se bavi ovom izazovnom tehnikom - u kojoj nikada nema garancija kako će vinorel izgledati posle tri ili šest meseci ili više godina, jer je vino nepostojana i „prevrtljiva“ boja! – na putu kroz vinsku Hercegovinu u kojoj je uživala u svojoj omiljenoj blatini.

- Želela sam da radim nešto što će me izdvojiti od drugih slikara. Dugo sam istraživala šta bi to moglo biti. Na jednom putovanju u Hercegovinu uživala sam nekoliko dana i onda mi se upalila lampica – slikaću vinom. Pomislila sam – ovo je ono što mi treba, nova energija i nova inspiracija. I tako sam počela da slikam vinom, u želji da nešto promenim u svom radu i da radim nešto sasvim novo za mene. Prvi vinorel sam napravila mužu za rođendan i tada sam videla da to mogu da radim i dalje. Vinorel podseća naoko na akvarel, ali je jako različit od njega. Sa svakim novim radom učila sam nešto novo i sada sam već nekoliko godina duboko u tome – govori Mira Kovačević.

Koliko se vaše poznavanje vina produbilo od kada slikate vinorele?

- Sada dosta više znam o vinu. U vreme kada sam počinjala znala sam za crvena i bela vina, i znala sam da ću uvek odabrati vranac i šardone, dakle imala sam površno znanje. Kako sam učila da radim vinorele, tako sam se upoznavala i sa vinom, s tim što se ja najviše zanimam za njegovu boju. Zanima me koje vino kakvu boju daje, koliko će se ta boja menjati, kako će se održati na papiru...



Koje sorte najčešće koristite za vinorele?

- Uvek forsiram domaće, ali moram da kažem da je kaberne sovinjon ubedljivo najbolji za rad, i sa njim nema greške. Merlo je takođe veoma dobar, kao i prokupac, ali kaberne je bez konkurencije. Trudim se da što više slikam autohtonim sortama, naročito blatinom. Prvo, volim da pijem to vino, a drugo, radim to u čast toga što sam tamo u Hercegovini došla na ideju da slikam vinom. Blatina je posebna, uvek je drugačija u odnosu na druga vina, i uvek daje smeđu boju. Retko daje bordo ili ljubičaste tonove kao druga vina. I, za razliku od ostalih vina, njena boja je od početka postojana i ne menja se vremenom. Vranac je isto fin za slikanje, a kada su strane sorte u pitanju, trudim se da i to budu domaća vina od međunarodnih sorti. Retko slikam stranim vinima i akcenat mi je na vinima iz našeg okruženja.

Žene su najčešći motiv vaših vinorela?

- Žene su lepa tematika koja se dobro slaže sa vinom, a žene su i zahvalne za slikanje u bilo kom izdanju – portret, figura, akt... Šta god da izaberem, uvek je lepo i dopadljivo. I to nije čista komercijala, već mi to jako prija da radim. Što se tiče želja klijenata, to su najčešće portreti. Osamdeset procenata naručenih radova su portreti, koje ljudi jako vole da poklone.

Koja vina najradije pijete?

- Uvek volim da popijem crveno vino. Volim jaka, puna vina i uvek mi je izbor blatina koju jako volim da pijem. Što se tiče belih i roze vina, volim sva dobra vina – samo da me lepo rashlade.

Ne volite da izlažete vinorele u umetničkim galerijama?

- Vinorele više volim da vidim na mestima na kojima ljudi uživaju u vinu, na sajmovima i festivalima vina i tamo sam već izlagala. Moja dva rada biće izložena u Kragujevcu na izložbi Zorana Rapajića „Vinska kraljevska Srbija u 12 priča“. Ranije nisam radila ništa u vezi sa istorijom, ali autor izložbe me je zamolio, pa sam mu izašla u susret. A zaista me ne zanima da izlažem vinorele u galerijama. Želim da ih izlažem tamo gde će to videti puno ljudi i gde to ima smisla. Inače, mnogo je lepo videti vinorele uživo, fotografije ne mogu da dočaraju sve te nijanse.