Frensis Ford Kopola, režiser i ujedno jedan od najpoznatijih vinara u Sjedinjenim Američkim Državama, dao je veliki intervju magazinu Vine Pair u okviru njihove serije razgovora pod imenom End of Day Drinks. U ovom intervjuu Kopola je govorio o svojoj mladosti, o danima uspona vinarstva u dolini Napa, o svojoj porodici...
Najčuveniji kalifornijski vinar i sineasta kaže da mu je ambicija da pravi pouzdana, pristupačna vina koja se mogu piti u svakoj prilici, kao i da je još u mladosti voleo vina koja su baš takva.
- Kada sam bio mlad, navikao sam se na vino i zavoleo ga, a pogotovo u prilikama kada sam jeo nešto kao odrezak, što zahteva vino. U to vreme se svuda moglo kupiti jedno australijsko vino od širaza. Zaboravio sam kako se to vino zvalo, i moglo se poručiti na svim mestima koja služe odreske. Kada sam probao to vino, shvatio sam da ono nikada ne može izneveriti čoveka. Bilo ga je svuda, bilo je jako pristupačno, i bilo je dobro. Vino Claret je tačno ono što želim da bude moj imidž. Želeo sam da napravim vino koje vas nikada neće izneveriti, koje nije preskupo i koje će vam omogućiti odlično iskustvo uparivanja sa hranom, i to u svakoj prilici.
Kalifornijski vinar je, sa svojim penušavim vinom u limenci Sofia, jedan od pionira ovog načina pakovanja koje u sve većoj meri osvaja svet. Vino je, naravno, dobilo ime po Sofiji Kopoli, ćerci Frensisa Forda koja je danas uspešna rediteljka.
- Kada je Sofija bila mala, živela je ovde na imanju vinarije. Bila je jako odlučna devojčica. Jednom, dok sam bio usred procesa bankrota, pozivari su pokušavali da nam lično uruče neke papire ali im to nije bilo dozvoljeno po zakonu - ovo je veliko imanje i nemoguće je doći do ulaza bez naše dozvole da se krećete imanjem. Supruga i ja smo se skrivali od pozivara, ali Sofija nije želela da se krije, stala bi na prag i govorila bi tim ljudima: "Stanite, nemate pravo da se krećete ovuda!" Bila je sjajna devojčica. U to vreme sam joj govorio da ću napraviti za njeno venčanje vino koje će biti isto kao šampanjac. I kada je došlo vreme za to, stvorio sam penušavi blanc de blancs po imenu Sofia. To vino je bilo velika inovacija u to vreme. Sofijin brat je prvi predložio: "Zašto ne bi to vino prodavali u dugim, visokim limenkama poput onih koje imaju u Japanu?" Sofija je rekla "Nazovimo to pakovanje mini". I tako smo to vino počeli da prodajemo u malenim limenkama - rekao je Kopola, koji je, ipak, preporučio da se takva vina ne piju na slamku.
Frensis Ford Kopola je rekao i da, kada bi planirao veliko širenje vinskog biznisa, tragao za novom prilikom južno od ekvatora.
- Jedna od oblasti koje jako volim i koja ima divna i pristupačna vina je Argentina. Neke zemlje imaju regije koje se smatraju njihovim vinskim centrima. Kod nas je to dolina Napa. U Argentini je to Mendoza. Ne zato što je ta regija posebno dobra za vino, već zato što je puno ljudi odlučilo da dođe baš tu da se bavi vinom. A cela Argentina je jedan prirodno dobar vinograd. Argentina ima dobra vina, ali ne tako poznata kao čileanska, sa druge strane planina. Razlog je taj da su Čileanci, zahvaljujući bogatom nemačkom nasleđu, veoma dobri u trgovini i prodaji, dok su Argentinci, sa svojim italijanskim nasleđem, ljudi koji prave vino da bbi ga pili. Kad god gledam vinsku kartu tražeći vino koje mi neće isprazniti džep, tražim argentinsku selekciju jer se tu nalaze izvrsna vina po fer cenama - rekao je sineasta i vinar.