11.12.2020.Piše: Saša Špiranec
VIZIONAR TOPLOG OSMIJEHA
Vodeći vinski kritičar i autor iz Hrvatske, Saša Špiranec, oprostio se u nadahnutom i dirljivom tekstu od Gage Ivanovića
Jako se rijetko u jednoj osobi spoje vizionarstvo i toplina. Ljudi koji pokreću i preokreću trendove, barem u vinu, u pravilu jesu karizmatični, ali budu i tvrdi, obično s jednom dominantnom pozicijom u dijalogu, kojom ukazuju na svoju nepokolebljivost u misiji mijenjanja pogrešnih uvjerenja.
Gaga Ivanović nije se uklapao u taj obrazac, a bio je game changer, pokretač, i to kakav. Osvajao je jednostavnošću, otvorenošću, pažnjom te prirođenom nerazmetljivošću. Njegov se šarm bazirao na toplini i znatiželji, a karizma na mudrosti. U njegovom dijalogu nije bilo isključivosti, jer je u jednakoj mjeri volio i slušati i pričati. Razumio je jako dobro da je enološka baština Župe najvrijednije od svega što su preci ostavili i na tome je krenuo graditi budućnost.
Prigrlio je prokupac, to odbačeno dijete, odlučio ga osoviti na noge i napraviti od njega šampiona. Slutio je da mu samo treba dati šansu, prvo da prikupi iskustvo, a potom da dočeka pravu berbu u kojoj će zablistati. Došla je 2011. godine. S vinom koje je označilo prekretnicu i promijenilo sve. Nakon koje prokupac više nije zvučao kao prosta riječ, nego kao milozvučna melodija. S berbom koja je izrodila i nas, one koji smo jednom stajali nasuprot tog čovjeka zaraznog osmjeha, s čašom njegovog vina u ruci. Tog jednog presudnog dana prvog susreta, negdje na nekom sajmu ili u njegovom podrumu, a koji smo se potom preobrazili u odane ambasadore, podane vjernike i glasne agitatore te skoro zaboravljene sorte.Tog jednog dana kad nam je dao da spoznamo njenu ljepotu, i kad smo znali da to nije slučajnost, i kad smo znali da i on to zna, koliko god se benigno smiješio.
Gaga Ivanović nije se uklapao u taj obrazac, a bio je game changer, pokretač, i to kakav. Osvajao je jednostavnošću, otvorenošću, pažnjom te prirođenom nerazmetljivošću. Njegov se šarm bazirao na toplini i znatiželji, a karizma na mudrosti. U njegovom dijalogu nije bilo isključivosti, jer je u jednakoj mjeri volio i slušati i pričati. Razumio je jako dobro da je enološka baština Župe najvrijednije od svega što su preci ostavili i na tome je krenuo graditi budućnost.
Prigrlio je prokupac, to odbačeno dijete, odlučio ga osoviti na noge i napraviti od njega šampiona. Slutio je da mu samo treba dati šansu, prvo da prikupi iskustvo, a potom da dočeka pravu berbu u kojoj će zablistati. Došla je 2011. godine. S vinom koje je označilo prekretnicu i promijenilo sve. Nakon koje prokupac više nije zvučao kao prosta riječ, nego kao milozvučna melodija. S berbom koja je izrodila i nas, one koji smo jednom stajali nasuprot tog čovjeka zaraznog osmjeha, s čašom njegovog vina u ruci. Tog jednog presudnog dana prvog susreta, negdje na nekom sajmu ili u njegovom podrumu, a koji smo se potom preobrazili u odane ambasadore, podane vjernike i glasne agitatore te skoro zaboravljene sorte.Tog jednog dana kad nam je dao da spoznamo njenu ljepotu, i kad smo znali da to nije slučajnost, i kad smo znali da i on to zna, koliko god se benigno smiješio.
