Početna»Fino»Šefovi»Priča o braći Ru
06.03.2016.

Priča o braći Ru

KAKO SU BRITANCI NAUČILI DA JEDU

šef priča o braći ru vinski magazin vino fino
Kad god počnem da pišem o velikanima svetske gastronomije uvek dođem u situaciju da se uplašim da ne preteram u hvalisanju. Tako je i sad. Ipak, kada pišem o braći Ru, ako sam samo iskren, tekst mora da bude prepun superlativa.

Sve je počelo sredinom prošlog veka, dolaskom braće Ru u London. Mišel je imao veoma loše mišljenje o gastronomskoj sceni Britanije tog vremena, koje je opisao kao mračno doba. Po njegovom mišljenju,tamo i tada niko nije služio pristojnu hranu. Ja ne govorim o dobroj hrani, samo o pristojnoj. Da bi nešto iole pristojno pojeo morao si da odeš u Lajon Korner Haus gde bi dobio beli hleb i razvodnjeno povrće. A i to je bilo gotovo nejestivo. Bio je to pravi košmar za mene – pričao je Mišel. On se kao glavni kuvar u vili familije Rotšild preselio u London po nalogu svog brata Alberta, koji je u potrazi za poslom tu došao još sredinom pedesetih godina prošlog veka. Njih dvojica bili su uvereni da Britance treba da nauče jednoj stvari: šta je zaista dobra hrana! San im je bio da zajedno vode dobar restoran, ali ono što su postigli u narednim godinama nisu mogli ni da sanjaju.

Prvo su 1967. godine otvorili Le Gavroš (Le Gavroche) u londonskom naselju Čelzi, koje danas obiluje poznatim šefovima poput Toma Ajkinsa i Gordona Remzija ili restoranima kao što je Bar Bulud. Braća Ru prvi su u Britaniji dobili jednu, pa dve i na kraju tri Mišelinove zvezde. Pošto su privukli krem britanskog društva i toliko dobro radili da se na rezervaciju čekalo po nekoliko meseci, odlučili su da 1972. otvore Votersajd In (Waterside Inn), koji je uskoro postao omiljeno mesto mnogima, između ostalog i samoj kraljici Elizabeti! Restoran je zadržao tri Mišelinove zvezde čak i kasnije pod vođstvom Mišelovog sina Alana i tako postao prvi restoran van Francuske koji je zadržao tako visoku reputaciju čak 29 godina. Svoju restoransku imperiju podelili su 1986. godine kada je Albert uzeo Le Gavroš, a Mišel Votersajd In, ali su i dalje nastavili da rade kao jedna firma, sve dok 1990. njihovi sinovi nisu i definitivno razdvojili imperiju. Sinovi su nastavili tradiciju svojih očeva.

Mišel mlađi, Albertov sin, posle odsluženja vojnog roka počeo je trening po restoranima u Francuskoj, a nakon toga na kratko odlazi u Hong Kong, da bi se u Englesku vratio 1985. Tada odlazi kod svog strica Mišela u Votersajd In gde je ostao do 1990. godine. Nakon toga prešao je u Le Gavroš kod svog oca, a 1993. Albert se i zvanično povlači iz restorana. Po odlasku oca u penziju, Mišel se našao u poziciji da mora da opravda ime, zadovolji apetite gostiju i nastavi porodični put. Isprva je sve išlo dobrim putem da bi posle nekog vremena Mišel mlađi izgubio kompas tražeći novi gastronomski put i pokušavajući da izađe iz očeve senke. Izgubio je prvo jednu, pa onda sve Mišelinove zvezde. Bio je to Mišelov potpuni debakl, restoran je sve lošije radio, a on se psihički razboleo. Ipak, uspeo je da posle nekoliko godina ponovo stane na noge. Vratio se na velika vrata dobivši prvo jednu, a ubrzo i drugu zvezdu. Napisao je i par knjiga od kojih su najvažnije Roova knjiga kuvanja, Maratonski šef i Uparivanje vina i hrane. Učestvovao je i u televizijskim emisijama Paklena Kuhinja, Master šef i Šefovi štićenici. Mišel mlađi ima ćerku Emili kojoj restoranski kritičari predviđaju sjajnu budućnost.

Alanov put nije se puno razlikovao od puta njegovog brata od strica. On je takođe služio vojsku u Francuskoj, a po odsluženju vojnog roka krenuo je na turneju po uglednim restoranima širom zemlje. Kod svog oca u Votersajd In vratio se 1992. gde je radio na nekoliko pozicija da bi konačno 2002. i zvanično preuzeo vođenje restorana. Za razliku od Mišela mlađeg, Alan nije imao drastične padove u poslovanju i reputaciji, zadržavši sve tri Mišelinove zvezdice do danas.

Kroz kuhinju braće Ru, osim njhovih sinova, prošli su neki od najvećih kuvara današnjice poput Gordona Remzija, Markusa Varinga, Marka Pjer Vajta i Pjera Kofmana. Više od polovine britanskih kuvara koji imaju Mišelinovu zvezdu radilo je kod njih što itekako govori o njihovom uticaju na gastronomiju Ostrva. Oni su sceni restorana visoke kuhinje u Londonu udarili temelje. Heston Blumental je za braću Ru rekao: Kao što se u svetu rokenrola sve meri od Bitlsa, tako se i gastronomija u Britaniji meri od braće Ru. Zahvaljujući njihovoj selidbi u Englesku, Mišelinov vodič je počeo da prati restorane izvan Francuske. Zbog svega što su uradili televizija Dobra hrana naručila je serijal pod nazivom Nasleđebraće Ru u kojoj gostuju poznati kuvari i članovi porodice Ru. Braća su 1984. osnovala takmičenje mladih kuvara čiji bi pobednik dobio šansu da radi u nekom od restorana s Mišelinovom zvezdom. Pobednik prvog takmičenja bio je Endrju Feirli koji je otišao u Francusku da radi u čuvenom Les Pres d`Eugenie. Zbog ozbiljnosti i reputacije, takmičenje je ubrzo postalo toiko poznato da su već druge godine dobili nekoliko hiljada prijava. Svake godine takmičenje iznedri po neko poznato kulinarsko ime. Zbog svega toga, filozofija braće Ru nalazi se u temelju niza velikih evropskih restorana.

Uprkos svemu, teško da gastronomija braće Ru može da se svrsta u neki od modernih gastronomskih pravaca. Oni su jednostavno veliki šefovi, jedni od najboljih na svetu. Baza njihovih jelovnika bila je klasična francuska kuhinje a njihov osnovni princip bio je i ostao oslonjen na upotrebu isključivo svežih namirnica vrhunskog kvaliteta. Kada su počinjali, u Britaniji mnogo toga nije moglo da se nabavi, pa su namirnice poput guščije džigerice, kavijara i artičoka morali sami da uvoze iz Francuske. Britanci su zahvaljjući braći Ru po prvi put mogli i u Londonu da naruče jela poput petla u vinu ili burgundijske junetine. Britanci su jednostavno bili oduševljeni jelima koja i dan danas postoje u najboljim restoranima sveta u originalnim izvedbama ili kao inovativne varijacije. Zbog svog doprinosa razvijanju gastronomije osvojili su sve moguće gastronomske i kulinarske nagrade koje je moguće osvojiti.

Mišel se povukao u Švajcarsku da živi mirno i povučeno, pošto je uspeo da pobedi opaku bolest. Živi sa svojom drugom ženom Robin Džojs. Albert se takođe oženio po drugi put, i sa svojom suprugom Šeril živi u Londonu. Na pitanje da li bi se vratio u Francusku da tamo provede starost odgovara: Ja sam ortodoksni rojalista i Englesku smatram svojom prvom i jedinom domovinom!

Albert je rođen 1935. godine, a Mišel 1942. u Šarlou u Francuskoj, dok su Mišel mlađi i Alan rođeni u Velikoj Britaniji, prvi 1960. a drugi 1968. godine. Sva četvorica su živi i zdravi, kao i njihova dva restorana.

Foto-galerija

šef priča o braći ru vinski magazin vino fino
šef priča o braći ru vinski magazin vino fino