Početna»Vino»Intervju»Floran Dumo
06.03.2016.

Floran Dumo

Takmičimo se sa najboljim vinima na planeti

intervju floran dumo vinski magazin vino fino
Floran Dumo francuski je enolog sa dugogodišnjim internacionalnim iskustvom. U svoju biografiju upisao je vinarije od Južne Afrike, preko Kine, Italije, Francuske i Grčke, sve do Srbije, gde je od prošle godine angažovan kao konsultant i glavni kreator vina u vinariji Zvonko Bogdan. Rođen je i školovao se u Bordou, a dolazi iz porodice koja je snažno povezana sa vinom i francuskom gastronomijom, pe je njegov izbor životnog poziva bio sasvim prirodna stvar. Floran je bio angažovan i u mnogim istraživačkim laboratorijama, a smatra se vhunskim stručnjakom u svom poslu. Oni koji prate vinariju Zvonko Bogdan i piju njihova vina primetili su suptilne stilske promene u bocama iz berbe 2013. koje su ove godine puštene na tržište. Za to je, osim dobre godine, najzalužniji upravo Floran. To je bio povod, da za letnji broj Vino & Fino magazina razgovaramo o njegovim iskustvima i daljim planovima i pravcima razvoja u najpoznatijoj vinariji sa severa Srbije.

Šta je po Vašem mišljenju najvažnije u proizvodnji dobrog vina: teroar, tehnologija ili odabrane sorte?

Definitivno teroar, odnosno kombinacija karakteristika tla, klime i ljudskog rada u vinogradu. Danas su tehnologija i selektovani klonovi vinove loze dostupni vinarima širom sveta, ali jedinstveni teroar nije nešto što svako može da nabavi.

Srbija obnavlja i ponovo izgrađuje svoju vinsku kulturu i industriju vina u poslednjih par decenija. Šta je Vaš utisak o lokalnim vinima?

Iskreno, pre dolaska ovde i početka moje saradnje sa vinarijom Zvonko Bogdan znao sam vrlo malo o vinima Srbije. Međutim, kada sam probao vina iz različitih vinarija, bio sam veoma pozitivno iznenađen nekima od njih. Naravno, očigledno je da nije sve savršeno, ali zaista imate potencijal da proizvodite puno kvalitetnih vina po internacionalnim standardima. Neke vinarije, a posebno Zvonko Bogdan, mnogo se fokusiraju na kvalitet, tako da u narednim godinama sigurno možete da očekujete da će stvari otići napred.

Opišite vaše viđenje vinarije Zvonko Bogdan. U kom će se pravcu njena vina razvijati i šta je Vaša vizija kao enologa koji kreira pravac i stil?

Vinarija Zvonko Bogdan ide ka realizaciji ideje da proizvodi vina veoma visokog kvaliteta. Počeli su od nule, tako da je njihova početna investicija sasvim u skladu sa zacrtanim očekivanjima, jer oni žele da se takmiče sa najboljim vinima na planeti. Stil vina je ispred svega određen karakteristikama grožđa, a enolog je tu samo da razvije njegov pun potencijal bez maskiranja njegovih karakteristika. Potrudićemo se da proizvedemo najfinija moguća vina u našim uslovima, koja će biti u stanju da zaista stanu u red sa najboljim vinima sveta.

U čemu leži najveći potencijal regiona sa severa Srbije?

Nemam dovoljno znanja o potencijalima drugih regiona u Srbiji da bih mogao da pravim poređenje, ali vinogradi vinarije Zvonko Bogdan u subotičkom vinogorju definitivno pokazuju da imaju sjajan potencijal za grožđe visokog kvaliteta, kako belo, tako i crno. Naravno, uz određeni menadžment u vinogradu, neke su pozicije bolje za bela, a neke za crvena vina.

Kakav je Vaš odnos prema vinima Novog Sveta?

Ovo je veoma teško pitanje, jer treba izbeći generalizaciju - ima tako puno različitih vina iz Novog Sveta. Uglavnom, ta vina su veoma konkurentna i vrlo često veoma dobra, ali ja ne verujem da je njihov put onaj koji mi želimo da sledimo.

Imate iskustvo u vinarijama Španije, Francuske, Italije, zemalja Novog Sveta, Jugoistočne Evrope... Koji Vam je vinski region najdraži i zbog čega?

Pošto sam se školovao i diplomirao u Žirondi, Bordo je region koji poznajem veoma dobro, ali takođe volim i burgundska, kao i vina iz Doline Loare. Van Francuske veoma cenim italijanska vina, pogotovo ona iz Valpoličele, Toskane, pa i Sicilije. Zadovoljstvo mi pričinjavaju i mnoga vina iz španske Riohe. Tokom svojih putovanja, otkrio sam neverovatna vina sa svih strana sveta: iz Švajcarske, Mađarske, Turske, Grčke, Kalifornije, Južne Afrike, Novog Zelanda... Sve su to mesta gde takođe možete uvek da pronađete fine boce. A kada sam umoran od svih tih vina, nikad ne odbijam čašu blan de blan šampanjca!

U poslednje vreme često se govori od vinima Jugostočne Evrope kao nečemu što je sve interesantnije potrošačima na Zapadu. Nazivaju nas Novi Stari Svet ili Nova Evropa. U kom pravcu će se ta priča razvijati i imamo li zaista šansu i svoje mesto na vinskim kartama širom sveta?

U smislu kvaliteta, ja definitivno mislim da će „Novi Stari Svet“ vrlo uskoro proizvoditi vina jednako dobra kao i ona koja se prave u tradicionalnim regionima Starog sveta. Problem je u tome što uspeh jedne regije nažalost ne zavisi samo od kvaliteta vina, već i od pravilne komunikacije sa tržištem i promocije jednog vinskog regiona kao brenda. Pogledajte samo super toskanska ili kalifornijska vina: počeli smo o njima da pričamo tek 80-tih i 90-tih godina, ali oni su bili veoma dobri u kreiranju pozitivne slike o sebi, a rezultate toga možemo da vidimo danas. Proizvodnja dobrih vina tehnički je moguća u mnogim vinskim regionima, ali napraviti te regione komercijalno uspešnim je druga priča i nešto što je u poslednje vreme sve teže postići.

Šta za vas predstavlja veliko vino?

Za mene je veliko vino ono koje dobro pamtim dugo godina pošto ga probam, a ako ga pamtite i posle dve decenije – to je onda legendarno vino. Nikada neću zaboraviti Leoville Las Cazes1982 koji sam imao prilike da probam 2000. godine, kao i Chateau Lafite 1986 popijen 2006. Oba vina su bila jedinstvena, a ja sam ih podelio sa prijateljima, tako da su za mene te boce dobile i emotivnu dimenziju i ostale zauvek u mom sećanju. Isto tako, veliko vino može da bude i ono koje jednostavno u pravom momentu dođe uz pravu hranu i prave ljude i savršeno se složi sa njima. Nedavno sam imao priliku da uživam sa dobrim prijateljima u tanjiru svežih ostriga uz neki beli Pesak Leonjan iz 2012. Proveli smo se sjajno i vino je bilo naprosto perfektno.

Dolazite iz porodice u kojoj gastronomija i gurmanska kultura zauzima važno mesto, Vaš otac bio je poznati šef. Vi ste danas posvećeni vinu. Koliko je za Vas važna uloga gastronomije u vinskoj kulturi, odnosno, koliko je hrana važna za percepciju vina i obrnuto?

Definitivno veoma važna, naprosto ne postoji region u kom se proizvode dobra vina, a koji nema razvijenu gastronomiju. Pogledajte samo Francusku ili Italiju, u tim zemljama dobra vina proizvode se jako dugo, i svaki region tamo ima svoje lokalne sorte i stilove i svoju lokalnu hranu. To je jednostavno deo njihovog identiteta. Nažalost, u nekim regionima Novog Sveta potpuno zaboravljaju na taj aspekt. Pijenje čaše merloa u nekom italijanskom restoranu negde u Sidneju ili Kejptaunu ne pomaže mnogo u povezivanju kulture i gastronomije. To se na sreću konzumenata u poslednje vreme ipak menja i mnoge države su počele da se bave tim aspektom vinske i gastronomske kulture. Ako pričamo o mojoj porodici, daću vam pravu ilustraciju načina na koji mi funkcionišemo. Klasičan zimski vikend kod nas podrazumeva da sa svojim ocem odem u lov na detliće i divlje patke. Ako imamo sreće i ulovimo nešto, to se završava tako da ulov zajednički pripremamo, a kasnije otvorimo puno vina iz raznih regiona tražeći savršeni par uz jelo...